Treniranje golubova umjetničkog leta na prvi pogled uvijek izgleda komplicirano. Međutim, kada se i sam čovjek počne baviti time, ustvari vidi da to i nije tako komplicirano, samo je bitno poštivati neke osnovne zakonitosti koje vrijede za ovaj vid rada s golubovima.

Prvi kavez koji sam pravio i prvi treninzi

Jedna od tih zakonitosti je svakako krenuti na vrijeme s treniranjem mladog goluba.

Prva faza treniranja «sunčanje». Mladi golub, budući akrobata, se već s 25 dana starosti prvi puta stavlja na PLK. Dakle, grupu mladih golubova, podjednake starosti, treba staviti u dvorište ili na livadi na PLK ili na običnu bijelu ploču koja je postavljena na određenoj potrebnoj visini, (cca 1 metar) dimenzija sličnih pravom letačkom kavezu, na kojoj će se u budućnosti trenirati.
Pošto ti prvi treninzi uglavnom počinju u rano proljeće, poželjno je takve mlade golubove na PLK postaviti tako, kako bi bili izloženi sunčevim zrakama. Direktno djelovanje sunca na takve golubove je vrlo dragocjeno i mladi se ptići vrlo brzo smire i sunčaju. Zbog toga se ova faza treniranja golubova umjetničkog leta naziva i «Sunčanje

Pojedini treneri prakticiraju (ali nije obvezno) pored mladih na PLK staviti i posude s vodom i hranom kako bi oni što prije počeli samostalno jesti i piti.

Poslije sat-dva sunčanja mlade golubove vraćamo kod roditelja. Ova faza treniranja je možda malo i dosadna ali je od neprocjenjive važnosti u daljnjoj fazi treninga.

Potrebno je istaknuti, u slučaju ako se ta prva sunčanja odvijaju u dvorištu, mladi golubovi nikako ne smiju ni vidjeti ni čuti ostale golubove u golubani.

Zašto? Zato što bi ih to potaknulo da skaču s kaveza pokušavajući da se priključe ostalim golubovima. To bi bila teška greška, jer najvažnije je da mladi golub shvati kako mu je ta bijela ploha «Nova kuća». Dakle mladi golub nema što tražiti dole na travi, u slučaju da ipak završi dole uslijed guranja na kavezu ili slično, potrebno ga je odmah podignuti i vratiti na kavez.

Bitno je također ne pretjerivati s dužinom ovih treninga, jer mladim golubovima nakon određenog vremena postaje dosadno i uslijed toga pokušavaju skočiti s kaveza.

Ovi prvi treninzi ma kako izgledali dosadni, vrlo su važni za uspješnost u stvaranju budućeg goluba akrobate na PLK. Nikako se ne smiju preskakati.

Kako smo počeli s treningom mladih, već nakon nekog vremena kreće prva selekcija. Dakle s kaveza se miču golubovi koji pri prvim treninzima uporno padaju ili skaču na zemlju. Golub koji je nekoliko puta bio na zemlji nema što tražiti dalje na kavezu.

Postoji opasnost da takav golub pokvari i ostale.

Rad s droperima

U kasnijim fazama treninga izbacuju se golubovi koji se izdvajaju od ostalih po nekim osobinama. Na primjer golub koji uporno ne želi letjeti, već poslije 2-3 kruga slijeće na kavez. Zatim ona druga krajnost, golub koji leti vrlo visoko, također nije pogodan za trening sa letačkim kavezom. Golub koji i gladan, ne uskače u kavez, također se izbacuje sa daljeg treninga. Ponekad je potrebno dosta vremena kako bi se utvrdilo da golub nije dobar za kavez. Puno truda i rada uložimo u takvog goluba a na kraju smo ipak prinuđeni takvog goluba maknuti s kaveza. Međutim, ne treba žaliti za takvim golubom. Loš golub će samo nanijeti još veću štetu svojoj ekipi jer će iskvariti i ostale golubove.

Poslije prve faze treninga mladih golubova koja podrazumijeva njihovo upoznavanje s PLK, slijedi druga faza, faza početnog leta.

Ova faza će uslijediti već poslije 7-8 dana, tj. kada su golubovi malo ojačali, tako da mogu letjeti metar-dva.

Dakle, uzmemo mladog goluba, stavimo ga na dlan otvorene ruke, odmaknemo se od PLK oko 1 do 2 metra, okrenemo se prema PLK, mladi golub će odmah instinktivno pokušati odletjeti na PLK. Bitno je da se u tom trenu na PLK nalaze ostali golupčići, naime golubovi su društvena bića, žive i kreću se u grupama (jatima) i ova njihova osobina je upravo ovdje iskorištena. Zbog toga će mladi golub pokušati preletjeti zadanu udaljenost kako bi se pridružio ostalima na kavezu. Poželjno je da zadaću uspješno izvrši, odnosno da preleti zadanu udaljenost bez padanja na zemlju, tj. travu. Na taj način on stječe samopouzdanje i hrabrost. Zatim se uzima drugi mladi golub i također se pušta iz ruke da sleti na kavez.

Ne treba istog goluba uzimati više puta za redom, treba mu dati malo vremena da se opusti jer je ovaj „let“ za njega bio veliki napor pa čak i stres. Ako golub slučajno padne, ne uspije preletjeti zadana 2 metra, treba ga odmah podići i staviti na kavez a slijedeći put mu zadati lakši zadatak (smanjiti udaljenost), kako bi ga uspješno izvršio. Iz dana u dan golubovi vidno jačaju i udaljenost sa koje se puštaju golubovi je sve veća. Kada je ta udaljenost 10-15m mogu se pustiti 2 ili 3 goluba istovremeno. Međutim, bolje je pustiti jednog najjačeg goluba i kada je on već preletio polovicu puta, pušta se slijedeći koji će ga nepogrešivo slijediti. Mladi golubovi naime imaju osobinu da zbog svog neiskustva prate drugog goluba. Zato ovaj prvi mora nepogrešivo letjeti ka kavezu, jer ako bi on na primjer poletio u suprotnom smjeru i ostala dvojica bi ga pratili. Ako se to nekada ipak desi – a vrlo vjerojatno da hoće, treba odmah kod kaveza puštati druge mlade golubove sa male udaljenosti (dropiranje) kako bi ih ovi koji su poletjeli u stranu uočili i vratili se na kavez. Prilikom puštanja golubova iz ruke, svakako treba voditi računa o smjeru puhanja vjetra. Naime, golubove treba puštati uvijek uz vjetar, kako bi im ovaj puhao direktno u grudi. Nije poželjno da im vjetar puše u leđa, jer desiti će se da prilikom slijetanja mladog goluba, uslijed puhanja vjetra bude poguran i poruši ostale golubove sa kaveza. Situacija je još teža kod bočnog vjetra, jer on još nije spreman boriti se s tim problemom.
Kada se svi golubovi nepogrešivo vraćaju s oko 20 m udaljenosti od kaveza, prelazimo na treću fazu. Do ove faze golubovi su već sasvim jaki i dobro su upoznali kavez. Ovo je faza slijetanja. Kako je kod obuke pilota u zrakoplovstvu jedna od najvažnijih vještina slijetanje tako je i u treningu golubova umjetničkog leta.

Do sada su golubovi slijetali uvijek uz vjetar, slijedeće što golubovi moraju naučiti je kako se ponašati kada ga puštamo niz vjetar. Znači uzimamo goluba stojeći kraj kaveza i bacamo ga niz vjetar što dalje od kaveza. Nakon bacanja, oni uglavnom odmah rašire krila i stvaraju otpor letu, plašeći se, okreću se ka kavezu i polako slijeću (uz vjetar) na njega. Ako golub ne uspije vratiti se na kavez, već padne na travu, to je samo znak da još nije sazrio za ovakvo bacanje iz ruke, pa se treba vratiti slobodnom puštanju sa dlana još neko vrijeme. Suprotno tome, golub koji poslije bacanja u zrak ne raširi odmah krila i ne leti odmah dole, već napravi par zamaha u smjeru bacanja, pa se tek onda okreće prema kavezu, svladao je „strah od letenja“ i on je dosta napredovao u obuci. Za nekoliko dana on neće više ni žuriti sa slijetanjem, već će napraviti par krugova i tek onda sletjeti. Poslije nekoliko dana bacanja golubova niz vjetar i uspješnog slijetanja u „pravcu piste“, sa vjetrom u grudima, pristupa se težem zadatku, bacanju goluba u stranu, kako bi mu vjetar puhao sa lijeve ili desne strane dok leti prema kavezu. Ovo je najteži dio obuke „slijetanja“. Kada golub dobro svlada bočni vjetar i slijeće bez problema na PLK on je završio i treću fazu obuke.

Poslije treninga golubovi se hrane prvo iz ruke a kada svi počnu kljucati hranu na dlanu, kroz otvor kaveza pušta se hrana iz ruke na dno kaveza (u posudu), golubovi to gledaju i polako prilaze otvoru gledajući u kavez i uskaču jedan po jedan za hranom.
Četvrta faza obuke je „let u grupi“. U ovoj fazi se prelazi na konačan vid letenja koji će biti pokazan i na natjecanju. Na kavez se stavljaju 3 goluba iste pasmine, podjednake starosti i snage. Ostavimo ih minut do dva kako bi se smirili, prilazimo im i polako ih rukom, sa dlanom prema gore, blago hvatamo ispod grudi i bacamo u zrak, ne jako, tek toliko da polete, ali brzo jednog za drugim. Kada su sva tri u zraku, pokušati će pratiti jedan drugog, jer su neiskusni i nesigurni. Tako će letjeti nekoliko krugova dok jedan od njih ne shvati gdje je kavez i poleti ka njemu. Druga dva goluba će ga odmah pratiti i također sletjeti na kavez. Odmah po slijetanju otvaramo otvor na kavezu i dajemo im hranu, prvo iz ruke a kada priđu i počnu uzimati hranu, puštamo hranu lagano iz ruke kroz otvor u kavez i oni idu za njom – u kavez. Hrane se daje malo, tek toliko da odrade zadatak, znači 7-8 zrna po golubu. Isti postupak ponavljamo sa slijedećom ekipom. Na kraju idemo sve iz početka, tj. opet sa prvom ekipom. Ovaj kratki let možemo ponoviti više puta jer su se golubovi u međuvremenu odmorili. Ako se pak dogodi da golubovi polete višlje i da se jureći jedan drugog počnu udaljavati, treba baciti dropera ili nekog od ostalih golubova sa male udaljenosti da poleti prema kavezu kako bi ga ovi u zraku vidjeli. Naravno da je za ovu svrhu najbolji bijeli droper, koji neće letjeti daleko već samo od ruke do kaveza.
Ovakvim – ubrzanim treningom, postiže se da golubovi istog uzrasta na letačkom kavezu već počnu prevrtati, dok oni kod kuće još nisu naučili pošteno ni letjeti. Naime golubovi na letačkom kavezu su napredniji za najmanje 15 dana u odnosu na golubove iste starosti, trenirane iznad krova. To je zato, što kod kućnog treninga ne možete tako mlade golubove tjerati da lete jer postoji rizik od gubljenja. Oni moraju potpuno sazrijeti prije nego što samostalno polete. Na PLK oni sazrijevaju prije vremena – ubrzano.

Natjecanje na Međunarodnom FK turniru u Vršcu 2011. godine

Za sve vrijeme ovih treninga potrebno je obratiti pozornost na još neke stvari: Treninge bi trebalo obavljati na različitim mjestima, dakle svakog dana na drugom mjestu, ukoliko je to moguće. Golubovi, ne smiju zapamtiti mjesto nego letački kavez.
Završna, peta faza, svodi se na svakodnevne letove u grupi od 3 goluba iste pasmine i sličnih sposobnosti, sve dok golubovi ne počnu praviti odgovarajuće figure, propisane za njihovu natjecateljsku klasu, odnosno postanu pravi natjecatelji. Ovo podrazumijeva let golubova od bar 15-20 minuta, da se stalno drže u grupi – bez razdvajanja, da naprave dosta figura – bodova i da na znak trenera uz dropere slete nepogrešivo na kavez. Tada se može reći da su golubovi završili „peti stupanj školovanja“, tj. da su diplomirali. Ovi „diplomci“ mogu se takmičiti na bilo kojoj livadi naše zelene planete i pri tome oduševljavati svakog promatrača svojim akrobatskim figurama u zraku i svojom poslušnošću.
I na kraju, može se dogoditi da je golub sasvim korektno istreniran, a ne izvodi ono zbog čega je trening uopće i započet: ne prevrće se (ako je prevrtač) ili ne vrti (ako je u pitanju Dunek) itd. To znači da je sav trud bio uzaludan. No to je nešto što se ne može unaprijed znati. Zato se za rad na pokretnom letačkom kavezu uzimaju samo mladi od najboljih – provjerenih golubova, kako ne bismo na kraju doživjeli razočaranje. Ovaj faktor – genetski potencijal golubova – vrlo je važan i moglo bi se reći da za uspjeh u ovoj vrsti treniranja golubova sudjeluje sa 40%. Preostalih 60% ide na trening golubova. To znači, da se i sa prosječnim golubovima uz kvalitetan trening može napraviti određeni rezultat, dok se i sa najkvalitetnijim golubovima uz loš rad neće postići nikakav uspeh. Zato što ovi golubovi uz nepravilan trening neće ni dočekati samo natjecanje, biti će izgubljeni na nekom od takvih treninga ili u najboljem slučaju, na turniru će pokazati neposlušnost zbog nedovoljne pripremljenosti, što će pokvariti konačan dojam. Samo redovnim i pravilnim treniranjem može se iz dobrih golubova izvući maksimum.

Ekipa Brodskih prevrtača, ostvarila je rezultat od 336 bodova.

Upravo zato, što se golubovi na letačkom kavezu jako teško obučavaju i što je malo pravih golubova istreniranih do kraja, ostvareni rezultati su vrlo dragocjeni i cjenjeniji od istih rezultata ostvarenih na kućnom letu, koji je daleko lakši. Na kućnom letu nema toliko „škartova“ jer selekcija nije tako rigorozna, može se daleko veći broj golubova trenirati, nema toliko izgubljenih golubova i na kraju, nema toliko uloženog truda a rezultati su veći. Na kućnom letu skoro svatko može napraviti bar neki rezultat sa svojim golubovima umjetničkog leta, dok na letačkom kavezu uspjeh mogu ostvariti samo istinski poznavatelji ovih golubova i golubova uopće, samo pravi zaljubljenici u „umjetničko – letački golubarski sport“.

Nadam se da će još neki golubari nakon što pročitaju ovaj tekst o treningu, odlučiti se za ovaj zahtjevni ali zato vrlo zanimljiv vid sportskog golubarenja.

Svaki tren uloženog vremena se vraća stostruko već prilikom prvih okreta i zbog toga se vrlo brzo uvuče pod kožu trenerima i uvijek mi bude žao kada završi sezona treniranja te s nestrpljenjem čekam proljeće.

www.000webhost.com